Trajno ćemo ukloniti vlagu iz zida. S jamstvom.

Uzlazna vlaga je voda iz podzemlja koja se penje kapilarama poroznog zida prema gore — slično kao voda u spužvi. Nastaje kada pri dnu zida nedostaje, oštećena je ili je iscrpljena horizontalna hidroizolacija; tipičan problem starijih građevina izgrađenih prije uvođenja modernih normi. Kod uobičajenog opečnog zida penje se u pravilu 50–150 cm, kod kamenog ili mješovitog zida i preko 2 m, ovisno o poroznosti materijala i visini kapilarnog dizanja.

Prepoznaje se po tri tipična znaka: vodoravnoj „granici“ vlage usporednoj s podom, bijelim solnim iscvjetbama na površini (nitrati, kloridi, sulfati otopljeni u tlu) i sezonskom kolebanju — izrazita je zimi, kada voda ne isparava, a manje vidljiva ljeti. Soli kristaliziraju pri isparavanju i postupno razaraju žbuku iznutra, pa samo prebojavanje problem prikrije, ali ga ne zaustavlja.

Kondenzacijska vlaga nastaje unutar prostorije, ne u zidu. Topli zrak prima određenu količinu vodene pare; kada naiđe na površinu s temperaturom ispod rosišta (tipično hladan kut, špaleta prozora, toplinski most), para na njoj kondenzira u vodu. Tri su ključna čimbenika: proizvodnja pare u interijeru (tuširanje, kuhanje, sušenje rublja, dah stanara), nedovoljno prozračivanje i hladne površine uzrokovane slabom toplinskom izolacijom ili negrijanom prostorijom.

Karakteristične pojave: plijesan u kutovima i oko prozora, kapljice na staklima, mokra mjesta na vanjskim zidovima zimi, vlažnost zraka trajno iznad 65 %. Voda ovdje ne dolazi iz zemlje ni iz fasade — nastaje izravno u kući, pa je rješenje u boljem prozračivanju, smanjenju proizvodnje pare i povišenju temperature površina (toplinska izolacija, grijanje).

Tlačna vlaga je voda koja na zidove djeluje pod hidrostatskim tlakom — tipično u suterenima i podrumima ispod razine terena, gdje zidovi dijele interijer od vlažnog tla ili sežu ispod razine podzemne vode. Voda u tlu pritišće zidove i pod suterena te prodire kroz najmanje pukotine, radne reške i samu strukturu betona ili zida, ako nisu izolirani protiv tlačne vode.

Pojave: lokalne mokre mrlje neovisno o visini (za razliku od vodoravne granice kod uzlazne vlage), kapi ili curkovi vode niz zidove, voda u kutovima nakon obilnih kiša ili u proljeće pri topljenju. Pojam građevinska vlaga u širem se smislu koristi za svu vlagu koja u konstrukciju ulazi zbog konstrukcijskog zatajenja — nedostatne drenaže, oštećene vanjske izolacije, neprozračenog suterena. Rješenje je bitno drugačije nego kod uzlazne vlage: zahtijeva zahvat s vanjske strane (drenaža, hidroizolacija zidova protiv tlačne vode, sanacija odvoda oborinske vode). Samo injektiranje u dnu zida tlačnu vodu ne zaustavlja — rješava jedino kapilarno dizanje.

Razlikuju se po izvoru vode i smjeru iz kojeg u zid ulaze. Uzlazna se penje odozdo kapilarama zida iz zemlje. Tlačna dolazi bočno ili odozdo pod hidrostatskim tlakom (tipično sutereni ispod razine podzemne vode). Prodiruća prolazi kroz vanjski zid — kiša kroz oštećenu fasadu, puknuta odvodna cijev, prokišnjavanje krova. Kondenzacijska nastaje unutar prostorije kada vlažan zrak kondenzira na hladnoj površini.

Svaka zahtijeva drugačije rješenje: uzlazna — horizontalna barijera pri dnu zida (injektiranje, podrezivanje); tlačna — vanjska hidroizolacija i drenaža; prodiruća — popravak fasade, odvoda, krova; kondenzacijska — prozračivanje, toplinska izolacija, smanjenje proizvodnje pare. Najgora je pogreška zamijeniti uzrok i rješavati drugu vrstu — simptom nestane na nekoliko mjeseci, ali se voda vrati.

Tri brza signala: granica vlage (vodoravna = uzlazna, lokalna = prodiruća), bijele iscvjetbe (snažno upućuju na uzlaznu), plijesan u kutovima oko prozora (snažno upućuje na kondenzaciju). U slučaju nedoumice ispunite naš kratki kviz ili dajte izmjeriti vlagu na licu mjesta.

Sol iz podtemelja penje se s vodom i kristalizira na površini kada voda ispari. Iscvjetbe su dijagnostički signal — ako ih vidite, voda se u tom zidu stvarno kreće. Sol uz to oštećuje žbuku iznutra; samo prebojavanje problem prikrije, ali ga ne rješava.

Plijesan počinje rasti pri vlažnosti žbuke iznad 70 % unutar 24–72 sata. Spore koje se otpuštaju u zrak su alergeni. Kod osoba s astmom ili male djece simptomi se mogu pojaviti unutar nekoliko tjedana. Vlažan zid nikada nije samo estetski problem.

Suha opeka ima 5–10× bolju toplinsko-izolacijsku sposobnost od jednako debele vlažne opeke. Voda u porama provodi toplinu prema van. Građevine s plošno vlažnim suterenom tipično troše 20–30 % više za grijanje od jednakih suhih građevina.

Površinske pojave (iscvjetbe, plijesan) riješit će čišćenje i premaz protiv plijesni. Uzrok — vodu u kapilarama zida — ne rješava nijedan premaz ni žbuka. Ako ne zaustavite izvor vode, vlaga se vraća u roku od nekoliko mjeseci. Trajno rješenje zahtijeva tehnologiju (dugoročno učinkovito je npr. injektiranje WetBRICK® gelom).

Pomaže kod kondenzacije (vlažnost zraka). Kod uzlazne vlage ne pomaže nimalo — voda ne dolazi iz zraka, dolazi iz zemlje. Prozračivanje može samo pojačati osjećaj hladnoće, jer bi suh zid izolirao bolje.